20. maja 2019.

BUKOVA STRIŽIBUBA (Morimus funereus) – Insekti kolubarskog regiona

Opšti opis

Bukova strižibuba (Morimus funereus) je vrsta strižibube, pripadnik porodice Cerambycidae. Prema nekim autorima, ovaj takson bi trebalo da ima status podvrste vrste Morimus asper, pa otuda i alternativni naziv Morimus asper funereus.

Odrasli insekt, odnosno imago, sive je boje sa četiri krupne, crne mrlje na dorzalnoj strani abdomena. Poput drugih strižibuba, poseduje duge antene prema kojima se mogu razlikovati mužjaci od ženki. Naime, dok kod mužjaka njihova dužina prevazilazi dužinu tela, kod ženke su ili iste dužine ili su kraće. Ovi insekti ne lete, a hrane se korom drveta, mada se u laboratorijskim uslovima pokazalo da u doba reprodukcije jedu i sezonsko voće, odnosno energetski bogatiju hranu.

Razmnožavanje

Strižibuba je insekt sa potpunim razvićem. Smatra se da u prirodnim uslovima ono traje tri do četiri godine, dok u veštačkim, pri temperaturi od 23 °C i vlažnosti od 70% traje oko godinu dana. Zna se da većina ženki, oko 80%, polaže jaja jednom godišnje, dok manji broj njih to čini dva puta, sve do kraja avgusta kada se menjaju količina svetlosti i temperatura. Temperatura je izgleda ograničavajući faktor, te je i areal ove vrste time određen. Odgovara im temperatura od 25 °C, odnosno od 21 °C do 30 °C za polaganje jaja. U odgovarajućim skloništima, imaga mogu da prezime. Ženke koje jednom polažu jaja, polažu u proseku 26, a one koje to čine dva puta, polažu 79 jaja. Jaja su veličine 3-4 mm i imaju dobro razvijen horion. Larve izlaze iz jaja nakon deset do jedanaest dana. Njihova masa iznosi 6-7 mg, a dužina 6-7 mm. Larve nakon nepoznatog broja presvlačenja konačno dostižu dužinu od 6 cm. Naime, na osnovu spoljašnjeg izgleda ne može da se odredi larveni stupanj. U laboratorijskim uslovima broj presvlačenja je osam do devet i ceo proces traje 6,5 meseci sa intermoltom koji prilično varira. Inače, larve imaju dobro razvijen, hitiniziran glaveni region sa snažnim i orožnalim mandibulama. Razvijaju se u subkortikalnom regionu fiziološki oslabljenih stabala. Konačno, larva prestaje da se hrani i stvara tzv. lutkinu kolevku gde se formira lutka otvorenog tipa. Tada se definiše i pol. U laboratoriji, imago će izaći nakon 16-17 dana.

Stanište

Iako je u narodu poznata kao bukova strižibuba, osim na ovoj biljci, može se naći i na svim vrstama hrasta, jasenu, topoli, divljoj trešnji, lipi i bagremu, kao i na četinarima boru i jeli. Naseljava Balkansko poluostrvo, Mediteran i zemlje srednje Evrope. U Srbiji se može naći na više lokaliteta, poput Fruške gore, Deliblatske peščare, Košutnjaka, Avale, Kosmaja, Bukulje, Cera, Goča, Tara, Zlatibor, Suvobor, Maljen, Povlen, Medvednik, Magleš, Jablanik, itd.

Zaštita

Ova vrsta je prvi put stavljena na IUCN Crvenu listu 1986. kao ugrožena vrsta, ali joj je status promenjen 1996. Nalazi se i u Aneksu II Direktive o staništima EU, što znači da su države potpisnice ovog aneksa u obavezi da zaštite njena staništa. U Srbiji, uključena je u Uredbu o zaštiti prirodnih retkosti i vodi se kao ugrožena vrsta (Sl.glasnik RS 50/93) i prema Pravilniku o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva ona je strogo zaštićena vrsta (Sl. glasnik RS 5/2010).

  • Carstvo: Animalia
  • Klasa: : Insecta
  • Tip :Arthropoda
  • Red: Coleoptera
  • Rod: Morimus
  • Porodica: Cerambycidae
  • Vrsta: M. fenereus

Related posts

Download Premium Magento Themes Free | download premium wordpress themes free | giay nam dep | giay luoi nam | giay nam cong so | giay cao got nu | giay the thao nu